Stari zavjet • Psalmi i mudrosne knjige USFM: ECC

Propovjednik

Prop 1 • 1. poglavlje • 18 redaka

¹ Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu.

PRVI DIO

Proslov

² Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost! ³ Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem? ⁴ Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje. ⁵ Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi. ⁶ Vjetar puše na jug i okreće se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraća se u novom vrtlogu. ⁷ Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da ponovno počnu svoj tok. ⁸ Sve je mučno. Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale. ⁹ Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem. ¹⁰ Ima li išta o čemu bi se moglo reći: »Gle, ovo je novo!«? Sve je već davno prije nas postojalo. ¹¹ Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći.

1. Salomonov život

¹² Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu. ¹³ I trudih se da mudrošću istražim i dokučim sve što biva pod nebom; o, kako mučnu zadaću zadade Bog sinovima ljudskim. ¹⁴ Vidjeh sve što se čini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje! ¹⁵ Što je krivo, ne može se ispraviti; čega nema, izbrojiti se ne može. ¹⁶ Rekoh onda sam sebi: »Gle, stekao sam veću mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje.« ¹⁷ Mudrost pomnjivo proučih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja. ¹⁸ Mnogo mudrosti – mnogo jada; što više znanja, to više boli.