Druga Knjiga Ljetopisa — 26. poglavlje (2 Ljet 26)

Početak Uzijina kraljevanja

¹ Tada sav judejski narod uze Uziju, komu bijaše šesnaest godina, i zakraljiše ga namjesto njegova oca Amasje. ² On je opet sagradio Elat vrativši ga Judeji, pošto je kralj počinuo kod svojih otaca. ³ Uziji bijaše šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema. ⁴ Činio je što je pravo u Jahvinim očima, sasvim kao i njegov otac Amasja. ⁵ Tražio je Boga za života Zaharije, koji ga je učio Božjem strahu. Dokle je god tražio Jahvu, davao mu je Bog sreću.

Uzijina moć

⁶ On je izišao i zavojštio na Filistejce, srušio zid Gata, zid Jabne i zid Ašdoda; sagradio je mjesta po Ašdodu i Filisteji. ⁷ Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji su živjeli u Gur Baalu, i protiv Meunjana. ⁸ Amonci su davali danak Uziji, a njegov se glas pronio do Egipta, jer se bijaše vrlo osilio. ⁹ Uzija je sagradio kule u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata, kod Dolinskih vrata i na uglu te ih utvrdio. ¹⁰ Sagradio je i u pustinji kule i iskopao mnogo studenaca, jer je imao mnogo stoke i u Šefeli i po Ravnici, ratara i vinogradara u gorama i vrtovima, jer je volio poljodjelstvo. ¹¹ Uzija je imao vojsku vještu boju koja je išla u rat u četama po broju kako ih je izbrojio tajnik Jeiel i nadzornik Maasja pod upravom Hananije, jednoga od kraljevih knezova. ¹² Svega je na broj bilo, obiteljskih glavara, hrabrih junaka, dvije tisuće i šest stotina. ¹³ Pod njihovom je upravom bilo silne vojske trista sedam tisuća i pet stotina boju vičnih ratnika da pomažu kralju protiv neprijatelja. ¹⁴ Uzija je pripravio svoj vojsci štitove, koplja, kacige, oklope, lukove i kamenje za praćke. ¹⁵ Napravio je u Jeruzalemu vješto smišljene bojne sprave, iznašašće nekoga graditelja, da stoje na kulama i na kruništima, da bacaju strijele i veliko kamenje. Pronio mu se glas nadaleko jer je uživao čudesnu pomoć sve dok se nije osilio.

Oholost i kazna

¹⁶ Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario te se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je ušao u Jahvin Hekal i počeo prinositi kâd na kadionom žrtveniku. ¹⁷ Ali je za njim ušao svećenik Azarja i s njim osamdeset Jahvinih svećenika, čestitih ljudi. ¹⁸ Oni ustadoše na kralja Uziju govoreći: »Nije tvoje, Uzijo, da kadiš Jahvi, nego je to dužnost svećenikâ, Aronovih sinova, koji su posvećeni da kade. Izlazi iz Svetišta! Iznevjerio si se. I ne služi ti na čast pred Bogom Jahvom!« ¹⁹ Tada se Uzija rasrdi držeći u ruci kadionicu da kadi; kad se rasrdio na svećenike, izbi mu guba na čelu pred svećenicima u domu Jahvinu kraj kadionog žrtvenika. ²⁰ Kad ga svećenički poglavar Azarja i svi svećenici izbližega pogledaše, a ono, gle, izbila mu guba na čelu. Brže ga otjeraše odande, a i on sam pohitje da iziđe jer ga Jahve bijaše udario. ²¹ Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovaše u odvojenoj kući, jer bijaše odstranjen od doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio upravitelj kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje. ²² Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov sin, prorok Izaija. ²³ Uzija je počinuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na polju kod kraljevske grobnice, rekavši: »Gubav je.« Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jotam.