Ezekiel — 24. poglavlje (Ez 24)

Objava opsade Jeruzalema

¹ Godine devete, devetoga mjeseca, desetoga dana, dođe mi riječ Jahvina: ² »Sine čovječji, zapiši ovaj dan: upravo danas kralj babilonski zaposjede Jeruzalem. ³ Pripovijedaj domu odmetničkom prispodobu. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Pristavi lonac, pristavi i nalij vode u nj! ⁴ Baci u nj komade, sve najbolje komade mesa, but i pleće! Napuni ga ponajboljim kostima! ⁵ Uzmi najbolje od stada. Pod loncem vatru naloži. Neka dobro uzavri, neka se u njemu skuhaju i kosti.’ ⁶ Jer ovako govori Jahve Gospod: ‘Jao gradu krvničkom, zarđalu loncu s kojega se rđa ne skida! A zatim komad po komad iz njega izvadi, ali za nj ne bacaj kockê! ⁷ Jer krv je njegova u njemu – na golu je kamenu ostavi, po zemlji je ne razlij gdje bi je prašina mogla prekriti! ⁸ Da se gnjev moj raspali, da mu odmazdim, ostavih krv njegovu na kamenu golom, da se ne pokrije.’ ⁹ Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Jao gradu krvničkome, jer ću veliku lomaču naložiti! ¹⁰ Skupi drva, vatru potpali, skuhaj meso, primiješaj začina, nek’ izgore i kosti! ¹¹ A zatim ga prazna na žeravicu pristavi da mjed mu se usija i nečistoća njegova sva se rastopi, da se uništi rđa na njemu! ¹² Grdne li muke! Ali se velika rđa ne dade s njega skinuti: i vatri odolje. ¹³ Sramotan je grijeh tvoj: htjedoh te očistiti, ali se ti ne htjede od grijeha očistiti; i zbog toga se više nećeš očistiti dok nad tobom ne iskalim gnjev svoj! ¹⁴ Ja, Jahve, rekoh! I riječ ću ispuniti; neću popustiti: I neću se smilovati niti ću se pokajati! Sudit ću te po putovima tvojim i po djelima tvojim!’ – riječ je Jahve Gospoda.«

Iskušenje prorokovo

¹⁵ I dođe mi riječ Jahvina: ¹⁶ »Sine čovječji, evo, nenadanom smrću oduzet ću ti radost očinju! Ne tuguj, ne plači i ne roni suza! ¹⁷ Jecaj tiho, ali ne žali kao što se za mrtvima žali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi žalobničke pogače.« ¹⁸ Ujutro tako prorokovah narodu, a uveče mi žena umrije te sutradan uradih kao što mi bijaše zapovjeđeno. ¹⁹ Narod me na to zapita: »Nećeš li nam reći što znači za nas to što ti radiš?« ²⁰ Ja im odgovorih: »Dođe mi riječ Jahvina: ²¹ Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo, oskvrnut ću svoje svetište, vaš ponos snažni, radost vam očinju i čežnju duše vaše! I sinovi i kćeri koje ostaviste, od mača će pasti! ²² Tada ćete uraditi kao što i ja uradih: nećete prekrivati brade i nećete jesti žalobničke pogače! ²³ Povit ćete povez oko glave i obuti na noge sandale! I nećete više tugovati ni plakati, nego ćete venuti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim! ²⁴ A Ezekiel će vam biti primjer: učinit ćete sve što je i on činio. Kad se to zbude, spoznat ćete da sam ja Jahve!’« ²⁵ »A ti, sine čovječji, doista u dan kad im oduzmem snagu, dičnu radost njihovu, radost im očinju, slast duše njihove, sinove i kćeri njihove – ²⁶ u taj će dan k tebi stići bjegunac da ti to dojavi! ²⁷ U taj će se dan tvoja usta otvoriti, i ti ćeš tom bjeguncu progovoriti; nećeš više biti nijem. I tako ćeš im biti znak. I oni će spoznati da sam ja Jahve!«