Hagaj — 2. poglavlje (Hag 2)

Slava Hrama

¹ Druge godine kralja Darija, sedmoga mjeseca, dvadeset i prvoga dana u mjesecu, dođe riječ Jahvina preko proroka Hagaja: ² »Reci ovako Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku, i ostalom narodu: ³ ‘Ima li još koga među vama koji vidje ovaj dom u njegovoj staroj slavi? A kakva ga sada vi vidite? Prema onome, nije li to k’o ništa u vašim očima? ⁴ Budi, dakle, junak, Zerubabele’ – riječ je Jahvina – ‘budi junak, Jošua, sine Josadakov, veliki svećeniče! Budi junak, narode sve zemlje’ – riječ je Jahvina. ‘Na posao! Jer ja sam s vama!’ – riječ je Jahve nad vojskama! ⁵ ‘Po obećanju što ga vama dadoh kad izađoste iz Egipta, duh moj posred vas ostaje. Ne bojte se!’ ⁶ Jer ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Zamalo, i ja ću potresti nebesa i zemlju, i more i kopno. ⁷ Potrest ću sve narode da dođe blago svih naroda, i slavom ću napunit’ ovaj dom’ – kaže Jahve nad vojskama. ⁸ ‘Moje je zlato, moje je srebro’ – riječ je Jahve nad vojskama. ⁹ ‘Slava ovoga drugog Doma bit će veća nego prvoga’ – riječ je Jahve nad vojskama. ‘I na ovom ću mjestu dati mir’ – riječ je Jahve nad vojskama.«

Savjetovanje sa svećenicima

¹⁰ Dvadeset i četvrtoga dana devetoga mjeseca, druge godine kralja Darija, dođe riječ Jahvina preko proroka Hagaja: ¹¹ Ovako govori Jahve nad vojskama. »Pitaj svećenike što kaže Zakon i reci: ¹² ‘Kad bi tko u skutu svoje haljine nosio posvećeno meso, ili bi se skutom dotakao kruha, jela, vina, ulja ili kakve god hrane, bi li to postalo sveto?’« Svećenici odgovoriše: »Ne!« ¹³ Hagaj dalje upita: »Kad bi netko koji se onečistio dodirnuvši mrtvaca dotakao nešto od onoga, bi li to postalo nečisto?« Svećenici odgovoriše: »Bilo bi nečisto.« ¹⁴ Onda Hagaj ovako reče: »Takav je i ovaj puk, takav je ovaj narod preda mnom« – riječ je Jahvina – »takvo je svako djelo ruku njihovih, i sve što ovdje prinose: sve je nečisto!«

Obećanje žetve

¹⁵ »A sada, promislite u srcu, od današnjega dana unapredak: Prije negoli se poče stavljati kamen na kamen u Jahvinu svetištu, ¹⁶ kakvi ono bijaste? Dolažaste hrpi od dvadeset mjerica, a bješe ih samo deset! Dolažaste kaci da zahvatite pedeset mjerica, a bješe ih samo dvadeset! ¹⁷ Udarao sam snijeću, medljikom i gradom svako djelo vaših ruku, ali nikoga nema k meni« – riječ je Jahvina. ¹⁸ »Stoga dobro pripazite od današnjeg dana unapredak – od dvadeset i četvrtoga dana devetoga mjeseca, kad se stao graditi hram Jahvin, pripazite dobro ¹⁹ ima li još žita u žitnici? Ni vinova loza ni smokva, ni mogranj ni maslina nisu rađali! Al’ od ovog dana ja ću blagosloviti.«

Obećanje Zerubabelu

²⁰ Dvadeset i četvrtoga dana istoga mjeseca dođe riječ Jahvina Hagaju drugi put: ²¹ »Reci ovako Zerubabelu, namjesniku judejskom: ‘Ja ću potresti nebesa i zemlju! ²² Oborit ću prijestolja kraljevstvima i uništit ću moć kraljevima naroda. Prevrnut ću bojna kola i one na njima, konji i konjanici njihovi bit će oboreni, past će od mača brata svojega.’« ²³ »Toga dana« – riječ je Jahve nad vojskama – »uzet ću te, Zerubabele, sine Šealtielov, slugo moja« – riječ je Jahvina – »i stavit ću te kao pečatnjak, jer tebe izabrah« – riječ je Jahve nad vojskama.