Knjiga o Sucima — 5. poglavlje (Suci 5)

Pjesma Debore i Baraka

¹ Toga dana Debora i Barak, sin Abinoamov, zapjevaše ovu pjesmu: ² Ratoborno rasuše kose borci izraelski i dragovoljno krenu narod: blagoslivljajte Jahvu! ³ Čujte, o kraljevi! Poslušajte, knezovi! Jahvi ja pjesmu pjevam, Jahvu, Boga Izraelova, ja slavim. ⁴ Sa Seira kad si silazio, Jahve, pobjednički kad si kročio iz polja edomskih, sva se zemlja tresla, lila se nebesa, oblaci curkom daždjeli. ⁵ Brda se tresla pred tobom, o Jahve, Jahve, Bože Izraelov! ⁶ U dane Šamgara, sina Anatova, u dane Jaele opustješe putovi; i oni koji su putovali, obilažahu naokolo. ⁷ Pusta bijahu sela izraelska dok ne ustadoh ja, Debora, dok ne ustadoh kao majka Izraelu. ⁸ Tuđe bogove sebi izabraše, i zato im rat stade pred vrata. Za pet gradova ne bî nijednog štita! Nijednog kralja za četrdeset tisuća u Izraelu! ⁹ Srce moje kuca za vođe izraelske, za narod što dragovoljno u boj kreće! Blagoslivljajte Jahvu! ¹⁰ Vi koji na bijelim jašete magaricama, na sagovima sjedeći, i vi koji hodite putovima, pjevajte, ¹¹ uz povike razdraganih pastira kod pojilâ. Neka se slave dobročinstva Jahvina i vladavina njegova Izraelom! I narod Jahvin siđe na vrata. ¹² Probudi se, Deboro, ustani! Ustani, pjesmu zapjevaj! Hrabro! Ustani, Barače, vodi u roblje porobljivače svoje, sine Abinoamov! ¹³ Tad siđe na vrata Izrael, narod Jahvin pohrli junački. ¹⁴ Iz Efrajima potekoše u dolinu, za njima stiže među čete tvoje Benjamin. Iz Makira stupaju glavari, iz Zebuluna oni što nose štap zapovjednički. ¹⁵ Knezovi Jisakarovi s Deborom bjehu, a Naftali pođe s Barakom, pohrli da ga stigne u dolini. Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju. ¹⁶ Zašto si ostao u torovima da slušaš sred stada svirku frule? Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju. ¹⁷ Gilead osta s onu stranu Jordana. A zašto je Dan na stranim lađama? Zašto na obali mora Ašer sjedi, mirno prebiva u svojim zaljevima? ¹⁸ Zebulun je narod što prkosi smrti s Naftalijem, na visoravnima. ¹⁹ Došli su kraljevi, boj zametnuli, boj bili kraljevi kanaanski, u Tanaku, na vodi megidskoj, al’ ni mrve srebra ne dobiše. ²⁰ S nebeskih staza vojevahu, vojevahu zvijezde prot’ Siseri. ²¹ Sve otplavi potok Kišon, potok Kišon pradavni. Gazi čvrsto, moja dušo! ²² Topot silan odjekuje: jure borci na konjima! ²³ »Proklinjite Meroz«, anđeo će Jahvin, »proklinjite žitelje njegove što Jahvi nisu u pomoć pritekli, u pomoć Jahvi s junacima.« ²⁴ Blagoslovljena među ženama bila Jaela, žena Hebera Kenijca, među ženama šatora nek’ je slavljena! ²⁵ On vode zaiska, mlijeka mu ona dade, u zdjelu dragocjenu nali mu povlake. ²⁶ Rukom lijevom za klinom segnu, a desnom za čekićem kovačkim. Udari Siseru, glavu mu razmrska, probode mu, razbi sljepoočicu. ²⁷ Do nogu pade joj, sruši se, leže, do nogu pade joj, sruši se; i gdje pade, mrtav osta. ²⁸ Kroz prozor motri Siserina mati, kroz prozor motri, na rešetku jadâ: »Dugo mu se kola ne vraćaju: što im je zapreg tako spor?« ²⁹ Najmudrija zbori joj dvorkinja, sebi samoj ona odgovara: ³⁰ »Plijen su našli pa ga dijele: po djevojku na ratnika, po djevojku i po dvije, halju-dvije za Siseru, vezen rubac za moj vrat!« ³¹ Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji! A oni koji te ljube nek’ budu kao sunce kada se diže u svojemu sjaju! I zemlja bijaše mirna četrdeset godina.