Stari zavjet • Psalmi i mudrosne knjige USFM: PRO

Mudre izreke

Izr 7 • 7. poglavlje • 27 redaka

¹ Čuvaj, sine, riječi moje, i pohrani moje zapovijedi kod sebe. ² Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga. ³ Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga; ⁴ reci mudrosti: »Moja si sestra« i razboritost nazovi »sestričnom«, ⁵ da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori. ⁶ Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku, ⁷ vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića: ⁸ prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući, ⁹ u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina; ¹⁰ i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu. ¹¹ Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati; ¹² bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla; ¹³ i uhvati ga i poljubi, i reče mu bezobrazna lica: ¹⁴ »Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet; ¹⁵ zato sam ti izašla ususret, da te tražim, i nađoh te. ¹⁶ Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim; ¹⁷ svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom. ¹⁸ Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi. ¹⁹ Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put; ²⁰ uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu.« ²¹ Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama. ²² I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka ²³ dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što slijeće u zamku, i ne znajući da će je to života stajati. ²⁴ Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta. ²⁵ Nek’ ti srce ne zastranjuje na njezine putove, i ne lutaj po njezinim stazama. ²⁶ Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila. ²⁷ U podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti.