Poslanica Hebrejima — 7. poglavlje (Heb 7)

B. VELIKI SVEĆENIK PO REDU MELKISEDEKOVU

1. MELKISEDEK

Uvod

¹ Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, svećenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovio ga, ² i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znači najprije »kralj pravednosti«, a zatim i kralj šalemski, to jest »kralj mira«; ³ on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja – sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda.

Melkisedek i levitsko svećeništvo

⁴ Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozačetnik, dade desetinu od najboljega. ⁵ Istina, i oni sinovi Levijevi koji primaju svećeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće premda su i ona izašla iz boka Abrahamova. ⁶ Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obećanja! ⁷ A posve je neprijeporno: veći blagoslivlja manjega. ⁸ K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj za kojega se svjedoči da živi. ⁹ I u Abrahamu se, tako reći, ubire desetina i od Levija koji inače desetinu prima ¹⁰ jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret iziđe Melkisedek.

2. OD LEVITSKOG DO MELKISEDEKOVSKOG SVEĆENIŠTVA

Dokidanje starog svećeništva

¹¹ Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom svećeništvu – jer na temelju njega narod je dobio Zakon – koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi svećenik i da se ne imenuje po redu Aronovu? ¹² Doista, kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon. ¹³ Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku. ¹⁴ Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reče s obzirom na svećenike. ¹⁵ To je još očitije ako se drugi svećenik postavlja po sličnosti s Melkisedekom : ¹⁶ postao je svećenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života. ¹⁷ Ta svjedoči se: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. ¹⁸ Dokida se dakle prijašnja uredba zbog njezine nemoći i beskorisnosti – ¹⁹ jer Zakon nije ništa priveo k savršenstvu – a uvodi se bolja nada, po kojoj se približujemo Bogu.

Nepromjenljivost Kristova svećeništva

²⁰ I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali svećenicima, ²¹ a on sa zakletvom Onoga koji mu reče: Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: »Zauvijek ti si svećenik«. ²² Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza. ²³ K tomu, mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati. ²⁴ A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. ²⁵ Zato i može do kraja spašavati one koji po njemu pristupaju k Bogu – uvijek živ da se za njih zauzima. ²⁶ Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban – svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa – ²⁷ koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe. ²⁸ Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve – nakon Zakona – Sina zauvijek usavršena.