Djela apostolska — 22. poglavlje (Dj 22)

¹ »Braćo i oci, poslušajte što ću vam sad u svoju obranu reći.« ² Kad čuše da im govori hebrejskim jezikom, još većma utihnuše. On nastavi: ³ »Ja sam Židov, rođen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas. ⁴ Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene, ⁵ kako mi to može posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne.«

Pavao o svom obraćenju

(Dj 9, 1–19; 26, 12–18)

⁶ »Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. ⁷ Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ ⁸ Ja odgovorih: ‘Tko si, Gospodine?’ Reče mi: ‘Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.’ ⁹ Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše. ¹⁰ Rekoh nato: ‘Što mi je činiti, Gospodine?’ Gospodin će mi: ‘Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.’ ¹¹ Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask.« ¹² »Neki Ananija, čovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih, ¹³ dođe k meni, pristupi mi i reče: ‘Savle, brate, progledaj!’ I ja se u taj čas zagledah u nj. ¹⁴ A on će: ‘Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i čuješ glas iz usta njegovih ¹⁵ jer bit ćeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i čuo. ¹⁶ I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljući ime njegovo!’« ¹⁷ »Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos ¹⁸ i vidjeh Gospodina gdje mi govori: ‘Pohiti, žurno izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoga svjedočanstva o meni.’ ¹⁹ Ja rekoh: ‘Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u te. ²⁰ I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.’ ²¹ Nato mi reče: ‘Pođi jer ću te poslati daleko k poganima!’«

Pavao rimski građanin

²² Slušali su ga sve do te riječi, a tada podigoše glas: »Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da živi!« ²³ Kako oni stadoše bučiti, odbacivati haljine i vitlati prašinu u zrak, ²⁴ zapovjedi tisućnik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bičevima ispitaju kako bi doznao zašto tako viču protiv njega. ²⁵ Kad ga remenjem rastegoše, reče on nazočnom satniku: »Rimskoga građanina, i još neosuđena, smijete bičevati?« ²⁶ Kad je to čuo satnik, priđe tisućniku i dojavi mu: »Što si to nakanio? Ovaj je čovjek Rimljanin!« ²⁷ Tisućnik tada priđe Pavlu pa mu reče: »Reci mi, jesi li Rimljanin?« On odvrati: »Da.« ²⁸ Tisućnik dometnu: »Ja stekoh to građanstvo za skupe novce.« Pavao nato reče: »Ja sam se pak s njim i rodio.« ²⁹ Brže stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisućnik se preplaši kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijaše okovao.

Pavao pred Vijećem

³⁰ Sutradan pak kad je htio točno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i sve Vijeće te privede Pavla i postavi ga pred njih.