Djela apostolska — 8. poglavlje (Dj 8)

Savao progonitelj

¹ Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. ² Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim. ³ Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu.

Propovijedanje u Samariji

⁴ Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ. ⁵ Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. ⁶ Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio. ⁷ Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. ⁸ Nasta tako velika radost u onome gradu.

Šimun čarobnjak

⁹ Čovjek se neki, imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki. ¹⁰ Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: »Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika.« ¹¹ A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opčaravao svojim vradžbinama. ¹² Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se – muževi i žene. ¹³ Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala. ¹⁴ Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. ¹⁵ Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. ¹⁶ Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. ¹⁷ Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. ¹⁸ Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca ¹⁹ govoreći: »Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga.« ²⁰ Petar mu odvrati: »Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći! ²¹ Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! ²² Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. ²³ Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan.« ²⁴ Šimun odgovori: »Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!« ²⁵ Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim.

Filip krsti Etiopljanina

²⁶ Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: »Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.« ²⁷ On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom. ²⁸ Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. ²⁹ Duh reče Filipu: »Pođi i pridruži se tim kolima!« ³⁰ Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: »Razumiješ li što čitaš?« ³¹ On odvrati: »Kako bih mogao ako me tko ne uputi?« Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. ³² A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta. ³³ U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov. ³⁴ Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: »Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom? ³⁵ Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa. ³⁶ Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: »Evo vode! Što priječi da se krstim?« ³⁸ Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti. ³⁹ A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, ⁴⁰ a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.