Prispodoba o deset djevica
1 »Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uze svoje svjetiljke i iziđe u susret zaručniku. 2 Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. 3 Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. 4 Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.« 5 »Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. 6 O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ 7 Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. 8 Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ 9 Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’« 10 »Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. 11 Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ 12 A on im odgovori: ‘Zaista, kažem vam, ne poznam vas!’ 13 Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«Prispodoba o talentima
(Lk 19, 11–27)
14 »Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. 15 Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. 16 I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. 17 Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. 18 Onaj, naprotiv, koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.« 19 »Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. 20 Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ 21 Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’« 22 »Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ 23 Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’« 24 »A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kȕpīš gdje nisi vijao. 25 Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ 26 A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kȕpīm gdje nisam vijao! 27 Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’« 28 »’Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. 29 Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. 30 A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubî.’«