Ozdravljenje uzetoga
(Mk 2, 1–12; Lk 5, 17–26)
1 I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. 2 Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: »Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!« 3 A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: »Ovaj huli!« 4 Prozrevši njihove misli, Isus reče: »Zašto snujete zlo u srcima? 5 Ta što je lakše reći: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi’? 6 Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetomu: »Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!« 7 I on usta te ode kući. 8 Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima. Poziv Mateja
(Mk 2, 13–17; Lk 5, 27–32)
9 Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim. 10 Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. 11 Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?« 12 A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. 13 Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.« Rasprava o postu
(Mk 2, 18–22; Lk 5, 33–39)
14 Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?« 15 Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!« 16 »A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa.« 17 »I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.« Ozdravljenje bolesne žene i uskrišenje Jairove kćeri
(Mk 5, 21–43; Lk 8, 40–56)
18 Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: »Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će.« 19 Isus usta te s učenicima pođe za njim. 20 I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. 21 Mislila je: »Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.« 22 A Isus se okrenu i vidjevši je reče: »Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.« I žena bî spašena od toga časa. 23 I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa 24 reče: »Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava.« Oni mu se podsmjehivahu. 25 A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bî uskrišena. 26 I razglasi se to po svem onom kraju.