Knjiga Sirahova — 50. poglavlje (Sir 50)

Veliki svećenik Šimun

¹ Šimun, sin Onijin, veliki svećenik, za svoga je života popravio Dom, u svoje je vrijeme učvrstio hram. ² Položio temelje dvostruke visine i visoka kruništa oko svetišta. ³ U njegovo je vrijeme vodeno spremište iskopano, jezero poput mora golemo. ⁴ U brizi da narod izbavi od propasti, utvrdio je grad protiv opsade. ⁵ Kako li krasan bješe, okružen gomilom ljudi, kad bi izašao iza zastora Doma! ⁶ Kao zvijezda Danica među oblacima i kao mjesec pun; ⁷ kao sunce koje obasjava hram Svevišnjega i kao sjajna duga na blistavim oblacima; ⁸ kao ruža u proljetne dane i kao ljiljan kraj izvora; kao grana tamjanova za žara ljetnoga ⁹ i kao plamen i kâd u kadionici; kao vrč od kovana zlata, optočen mnogovrsnim dragim kamenjem; ¹⁰ kao maslina puna plodova i kao čempres što se diže u oblake. ¹¹ Kad bi na se metnuo krasnu odjeću i obukao se u divne haljine, i kad bi se uspinjao na sveti žrtvenik i ispunio trijem Svetišta svojim veličanstvom; ¹² kad je primao žrtvene dijelove iz ruku svećenika, a sam stajao kod ognjišta oltarskog okružen vijencem braće svoje kao mladi cedar libanonski: okruživahu ga kao grane palmine ¹³ svi sinovi Aronovi u slavi svojoj, s prinosima Gospodnjim na rukama, pred svim zborom Izraelovim. ¹⁴ Dok je on vršio službu kod oltara, prinosili su po redu prinose Svevišnjem, Svevladaru; ¹⁵ pružio bi ruku svoju za posudom i prolio soka od grožđa, izlivši ga na podnožje oltarsko za ugodni miris svevišnjem Kralju svega. ¹⁶ Klicali bi tad sinovi Aronovi i trubili u trublje od tučene kovine i ječali jekom silnom u spomen pred Svevišnjim. ¹⁷ I tada bi sav narod odjednom pao na zemlju ničice da se pokloni Gospodu, Svevladaru, Bogu svevišnjem. ¹⁸ A pjevači bi zapjevali pjesme hvalbenice: sladak bijaše zvuk mnoštva tih glasova, ¹⁹ dok se narod utjecao Bogu svevišnjem, moleći se pred Milosrdnim dok se ne bi svršila služba Gospodnja i obred priveo kraju. ²⁰ Potom bi sišao i podigao ruke svoje nad svim zborom sinova Izraelovih da blagoslov Gospodnji svojim usnama izusti i prodiči se njegovim imenom. ²¹ I još jednom svi bi pali ničice da prime blagoslov Svevišnjeg.

Nagovor

²² A sada blagoslovite Boga svemira, koji čini čudesa svagdje, koji uzdiže naše dane od utrobe majčine i čini s nama po milosti svojoj. ²³ On neka nam dadne radosno srce i podari mir našem vremenu, u Izraelu, na vijeke vijekova. ²⁴ Neka milost njegova bude trajno s nama i neka nas u naše vrijeme izbavi.

Brojčane izreke

²⁵ Na dva se naroda gnuša moja duša, a treći i nije narod: ²⁶ na žitelje Seirske gore i na Filistejce i na ludi puk koji živi u Šekemu.

Zaključak

²⁷ Pouku u mudrosti i znanosti zapisao je u knjigu ovu Isus, sin Sirahov, Eleazar, iz Jeruzalema, koji je kao kišu izlio mudrost svojeg srca. ²⁸ Blago čovjeku koji o ovome razmišlja i primajući to k srcu postaje mudar. ²⁹ Bude li postupao prema tome, u svemu će biti moćan, jer je svjetlost Gospodnja njegov put.