Tužaljke — 3. poglavlje (Tuž 3)

TREĆA TUŽALJKA

¹ ALEF Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova. ² Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti. ³ I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka. ⁴ BET Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje. ⁵ Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama. ⁶ Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti. ⁷ GIMEL Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove. ⁸ Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao. ⁹ Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje. ¹⁰ DALET Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi. ¹¹ U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem. ¹² Napinjao je lûk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice. ¹³ HE U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca. ¹⁴ Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja. ¹⁵ Gorčinom me hranio, pelinom me napajao. ¹⁶ VAU Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo. ¹⁷ Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća! ¹⁸ Rekoh: »Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.« ¹⁹ ZAJIN Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova! ²⁰ Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni. ²¹ To nosim u srcu i gajim nadu u sebi. ²² HET Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. ²³ Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika! ²⁴ »Jahve je dio moj«, veli mi duša, »i zato se u nj pouzdajem.« ²⁵ TET Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži. ²⁶ Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino! ²⁷ Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti. ²⁸ JOD Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu; ²⁹ neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade! ³⁰ Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom. ³¹ KAF Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek: ³² jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi. ³³ Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka. ³⁴ LAMED Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi, ³⁵ kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg, ³⁶ kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi? ³⁷ MEM Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio? ³⁸ Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo? ³⁹ Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh. ⁴⁰ NUN Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi. ⁴¹ Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima. ⁴² Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao! ⁴³ SAMEK Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio. ⁴⁴ Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe. ⁴⁵ Načinio si od nas smeće i odmet među narodima. ⁴⁶ PE Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši. ⁴⁷ Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator! ⁴⁸ Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega. ⁴⁹ AJIN Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema ⁵⁰ dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa. ⁵¹ Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada. ⁵² SADE Uporno me k’o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga. ⁵³ U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem. ⁵⁴ Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: »Pogiboh!« ⁵⁵ KOF I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame. ⁵⁶ Ti oču moj glas: »Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje.« ⁵⁷ Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: »Ne boj se!« ⁵⁸ REŠ Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio. ⁵⁹ Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu. ⁶⁰ Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene. ⁶¹ ŠIN Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene. ⁶² Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan. ⁶³ Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma rugalica. ⁶⁴ TAU Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih. ⁶⁵ Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim. ⁶⁶ Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!