Tužaljke — 4. poglavlje (Tuž 4)

ČETVRTA TUŽALJKA

¹ ALEF Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica. ² BET Sinovi sionski, nekoć cijenjeni kao najčišće zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lončarevih! ³ GIMEL Čak i šakali pružaju dojke i doje mladunčad, ali kćeri naroda moga postaše okrutne kao nojevi u pustinji. ⁴ DALET Jezik dojenčeta za nepce se lijepi od žeđi. Djeca vape za kruhom, a nikog da im ga pruži. ⁵ HE Oni što se nekoć sladiše biranim jelima ginu po ulicama; nekoć nošeni u grimizu, sada se valjaju po buništu. ⁶ VAU Veći bijaše zločin Kćeri naroda moga od grijeha Sodome, što u tren oka bi razorena, a ničija se ruka ne diže na nju. ⁷ ZAJIN Njeni mladići bijahu nekoć čišći od snijega, bjelji od mlijeka, od koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko k’o safir. ⁸ HET Sad im je obraz crnji od čađe, ne prepoznaju se više na ulici. Koža im se lijepi za kosti, suha kao drvo. ⁹ TET Kako su sretni oni što ih mač probode, sretniji od onih koje pomori glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini. ¹⁰ JOD Žene, tako nježne, kuhaše djecu svoju, njima se hraniše za propasti Kćeri naroda moga. ¹¹ KAF Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdžbu svoju, na Sionu raspirio požar što sažiže i same temelje njegove. ¹² LAMED Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovništvo zemlje da će ugnjetač i neprijatelj ući na vrata jeruzalemska – ¹³ MEM zbog grijeha svojih proroka, zbog bezakonja svećenikâ koji usred grada prolijevahu krv pravednikâ! ¹⁴ NUN K’o slijepi teturahu ulicama, omašteni krvlju, te nitko nije smio da se takne odjeće njihove. ¹⁵ SAMEK »Natrag, nečisti!« – viču im. »Natrag! Ne dirajte!« I tada pobjegoše poganima, al’ ne smjedoše ondje ostati. ¹⁶ PE Raspršilo ih lice Jahvino, on ih više nije gledao. Ne poštuju više svećenikâ, ne sažaljuju staraca. ¹⁷ AJIN Već nam oči iščilješe iščekujući pomoć, ali uzalud; s kula naših zureć’ u daljinu očekivasmo narod koji nas ne može spasiti. ¹⁸ SADE Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bliži nam se kraj, navršili nam se dani, naš konac dolazi. ¹⁹ KOF Naši gonitelji bijahu brži od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji dočekivahu u zasjedi. ²⁰ REŠ Naš životni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame – on za koga govorasmo: »U sjeni njegovoj živjet ćemo među narodima.« ²¹ ŠIN Raduj se i veseli se, Kćeri edomska, ti koja živiš u zemlji Usu: doći će i do tebe čaša, opit ćeš se i razgoliti. ²² TAU Tvoj grijeh je iskupljen, Kćeri sionska, neće te više u izgnanstvo voditi. Kaznit će opačinu tvoju, Kćeri edomska, razotkriti grijehe tvoje.