Evanđelje po Ivanu — 12. poglavlje (Iv 12)

Pomazanje u Betaniji

(Mt 26, 6–13; Mk 14, 3–9)

¹ Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. ² Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. ³ Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. ⁴ Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: ⁵ »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« ⁶ To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. ⁷ Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! ⁸ Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek.« ⁹ Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. ¹⁰ A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti ¹¹ jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem

(Mt 21, 1–11; Mk 11, 1–11; Lk 19, 28–40)

¹² Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem, ¹³ uze palmine grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: »Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov. « ¹⁴ A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: ¹⁵ Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu! ¹⁶ To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše. ¹⁷ Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome. ¹⁸ Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje. ¹⁹ Farizeji nato rekoše među sobom: »Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!«

Neki Grci traže Isusa

(Mt 16, 24–25; Mk 8, 34–35; Lk 9, 23–24)

²⁰ A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. ²¹ Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« ²² Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. ²³ Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. ²⁴ Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. ²⁵ Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. ²⁶ Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac.«

Isus tumači smisao svoje smrti

²⁷ » Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! ²⁸ Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!« ²⁹ Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« ³⁰ Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas.« ³¹ »Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. ³² A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.« ³³ To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. ³⁴ Nato mu mnoštvo odgovori: »Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?« ³⁵ Isus im nato reče: »Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. ³⁶ Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!« To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih.

Zaključak: nevjerovanje židovsko

³⁷ Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega, ³⁸ da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja? ³⁹ Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže: ⁴⁰ Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim. ⁴¹ Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio. ⁴² Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge. ⁴³ Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje. ⁴⁴ A Isus povika: »Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; ⁴⁵ i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. ⁴⁶ Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. ⁴⁷ I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. ⁴⁸ Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan. ⁴⁹ Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla – Otac – on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. ⁵⁰ I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac.«