Evanđelje po Ivanu — 8. poglavlje (Iv 8)

Preljubnica

¹ A Isus se uputi na Maslinsku goru. ² U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. ³ Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu ⁴ i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. ⁵ U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« ⁶ To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. ⁷ A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« ⁸ I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. ⁹ A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sâm – i žena koja stajaše u sredini. ¹⁰ Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« ¹¹ Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«

Isus – svjetlost svijeta

¹² Isus im zatim ponovno progovori: »Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.« ¹³ Farizeji mu nato rekoše: »Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!« ¹⁴ Odgovori im Isus: »Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem. ¹⁵ Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; ¹⁶ no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego – ja i onaj koji me posla, Otac. ¹⁷ Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito. ¹⁸ Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac.« ¹⁹ Nato ga upitaju: »Gdje je tvoj Otac?« Odgovori Isus: »Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali.« ²⁰ Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas.

Upozorenje nevjernim Židovima

²¹ Reče im ponovno Isus: »Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći.« ²² Židovi se nato stanu pitati: »Da se možda ne kani ubiti kad govori: ‘Kamo ja odlazim, vi ne možete doći’?« ²³ A Isus nastavi: »Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. ²⁴ Stoga vam i rekoh: ‘Umrijet ćete u grijesima svojim.’ Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.« ²⁵ Nato mu oni rekoše: »A tko si ti?« Odvrati Isus: ²⁶ »Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu.« ²⁷ Ne shvatiše da im govori o Ocu. ²⁸ Isus im nato reče: »Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sâm od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac. ²⁹ Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sáma jer ja uvijek činim što je njemu milo.«

Vjera u Isusa daje slobodu

³⁰ Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega. ³¹ Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; ³² upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.« ³³ Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: ‘Postat ćete slobodni’?« ³⁴ Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. ³⁵ Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. ³⁶ Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. ³⁷ Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. ³⁸ Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca.« ³⁹ Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus: »Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. ⁴⁰ A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! ⁴¹ Vi činite djela oca svojega.« Rekoše mu: »Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac – Bog.« ⁴² Reče im Isus: »Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sâm od sebe došao, nego on me posla. ⁴³ Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju riječ. ⁴⁴ Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži. ⁴⁵ A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. ⁴⁶ Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? ⁴⁷ Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga.« ⁴⁸ Odgovoriše mu Židovi: »Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?« ⁴⁹ Odgovori Isus: »Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete. ⁵⁰ No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi. ⁵¹ Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.« ⁵² Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’ ⁵³ Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?« ⁵⁴ Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi – Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, ⁵⁵ no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. ⁵⁶ Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.« ⁵⁷ Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« ⁵⁸ Reče im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam! « ⁵⁹ Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.