Jeremija — 17. poglavlje (Jr 17)

Judina bezakonja i kazne

¹ Judin grijeh upisan je željeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrškom u pločicu njihova srca i u rogove njihovih žrtvenika, ² kao spomen sinovima njihovim na žrtvenike njihove i ašere njihove oko zelenog drveća na visokim brežuljcima, ³ na brdima i usred polja. »Tvoje bogatstvo i sve blago tvoje pljački ću predati. Tako ćeš platiti za grijeh svoj po svoj zemlji. ⁴ Morat ćeš pustiti baštinu koju sam tebi poklonio. Učinit ću te robljem neprijateljâ u zemlji koju ne poznaješ. Jer gnjev moj planu ognjem koji će vječno gorjeti.«

Mudre izreke

⁵ Ovako govori Jahve: »Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća. ⁶ Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. ⁷ Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. ⁸ Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod. ⁹ Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? ¹⁰ Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih. ¹¹ Prepelica što leži na jajima a ne léžê jest onaj što nepravdom stječe bogatstvo: usred dana svojih ostavit’ ga mora i na kraju ostaje luda.«

Pouzdanje u Hram i u Jahvu

¹² Slavan prijestol dignut od davnina, to je naše sveto mjesto. ¹³ O Jahve, nado Izraela, svi koji te ostave postidjet će se, koji se odmetnu od tebe bit će u prah upisani, jer ostaviše Izvor žive vode.

Osvetnička molitva

¹⁴ Iscijeli me, Jahve, i bit ću zdrav, spasi me, i bit ću spašen, jer ti si pjesma moja. ¹⁵ Evo ih što mi govore: »Gdje je riječ Jahvina? Neka se ispuni!« ¹⁶ Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesreću niti sam želio kobni dan! – ti to znaš, sve što je izlazilo iz usta mojih pred tobom je. ¹⁷ Ne budi mi na užas, ti, utočište moje, u dan nesretni. ¹⁸ Progonitelji moji nek’ se postide, ne ja, njih smeti, ne mene. Na njih dovedi dan nesretni, zatri ih dvogubim zatorom!

Svetkovanje subote

¹⁹ Ovako mi reče Jahve: »Idi i stani na vrata Sinova naroda na koja ulaze i izlaze kraljevi judejski i na sva vrata jeruzalemska. ²⁰ Reci im: Čujte riječ Jahvinu, vi, kraljevi judejski i svi Judejci i Jeruzalemci koji prolazite kroz ova vrata. ²¹ Ovako govori Jahve: ‘Čuvajte se ako vam je život mio i ne nosite tereta u dan subotnji, i ne unosite ga na vrata jeruzalemska. ²² I ne nosite bremena iz kuće u dan subotnji, i nikakva posla ne radite, nego svetkujte dan subotnji, kao što sam zapovjedio vašim ocima. ²³ Oni me ne poslušaše i ne prikloniše uha svojega, nego tvrdovrato ne poslušaše i ne prihvatiše nauka. ²⁴ A vi, ako me poslušate – riječ je Jahvina – i ako ne budete nosili bremena na vrata ovoga grada, nego budete svetkovali dan subotnji, ne radeći nikakva posla, ²⁵ tada će na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi koji sjede na prijestolju Davidovu, koji se voze kolima i jašu na konjima, oni i njihovi časnici, Judejci i Jeruzalemci, i ovaj će grad ostati dovijeka. ²⁶ I dolazit će iz gradova judejskih, iz okolice Jeruzalema, iz zemlje Benjaminove i iz Šefele, iz Gorja i iz Negeba, da prinesu paljenice, klanice, prinosnice i kâd i da prinesu žrtvu zahvalnicu u domu Jahvinu. ²⁷ Ali ako me ne poslušate te ne budete svetkovali dan subotnji, i ako budete nosili bremena ulazeći na vrata jeruzalemska u dan subotnji, tada ću potpaliti oganj na vratima njegovim: i plamen će proždrijeti dvore jeruzalemske, i neće se ugasiti.’«