Jeremija — 22. poglavlje (Jr 22)

¹ Ovako govori Jahve: »Siđi u palaču kralja judejskoga i objavi ondje ovu riječ. ² Reci: Slušaj riječ Jahvinu, kralju judejski, koji sjediš na prijestolju Davidovu, ti i tvoje sluge i tvoj narod koji ulaze na ova vrata. ³ Ovako govori Jahve: ‘Činite pravo i pravicu, izbavite potlačene iz ruku tlačitelja! Ne činite krivo strancu, siroti, udovici, ne tlačite ih i ne prolijevajte krvi nedužne na ovome mjestu. ⁴ Jer budete li se istinski vladali po riječi ovoj, na vrata ovog dvora ulazit će kraljevi što sjede na prijestolju Davidovu, voze se na kolima i jašu na konjima – oni, njihove sluge i njihov narod. ⁵ Ako pak ne poslušate ovih riječi, zaklinjem se sobom’ – riječ je Jahvina – ‘da ću taj dvor pretvoriti u ruševinu!’« ⁶ Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: »Ti si za me Gilead, vrh libanonski. Ali, uistinu, pretvorit ću te u pustinju, u grad nenastanjen. ⁷ Spremit ću protiv tebe zatirače, svakoga s oružjem njegovim, nek’ posijeku izabrane ti cedrove i u vatru ih pobacaju.« ⁸ Mnoštvo će narodâ prolaziti mimo taj grad i pitat će jedan drugoga: »Zašto je Jahve tako postupio s ovim velikim gradom?« ⁹ Odgovorit će im: »Jer su ostavili Savez Jahve, Boga svoga, klanjali se drugim bogovima i služili im.«

Protiv raznih kraljeva: Protiv Joahaza

¹⁰ Ne oplakujte mrtvoga, ne jadikujte za njim. Radije plačite za onim koji odlazi, jer se nikad više neće vratiti ni rodne grude vidjeti. ¹¹ Jer ovako govori Jahve o Šalumu, sinu Jošijinu, kralju judejskomu, koji kraljevaše mjesto oca svoga i morade otići iz ovoga mjesta: »Nikad se više neće vratiti, ¹² nego će umrijeti u mjestu kamo ga izagnaše, a ovu zemlju nikad više neće vidjeti.«

Protiv Jojakima

¹³ »Jao onom koji kuću gradi nepravedno i gornje odaje diže bez prava; koji bližnjega tjera na tlaku i plaću mu ne isplaćuje; ¹⁴ koji kaže: ‘Sagradit ću sebi kuću prostranu i prozračne gornje odaje!’, koji probija prozore, oblaže ih cedrovinom crveno obojenom. ¹⁵ Jesi li zato kralj što se cedrom razmećeš? Nije li ti i otac jeo i pio, ali je činio pravo i pravicu i zato mu bješe dobro. ¹⁶ Branio je pravo siromaha i jadnika, i zato mu bješe dobro. Zar ne znači to mene poznavati?« – riječ je Jahvina. ¹⁷ »Ali tvoje oči i srce idu samo za dobitkom, da krv nevinu prolijevaš, da nasilje činiš i krivdu.« ¹⁸ Zato ovako govori Jahve o Jojakimu, sinu Jošijinu, kralju judejskom: »Za njim neće naricati: ‘Jao, brate moj! Jao, sestro moja!’ Za njim neće naricati: ‘Jao, gospodaru! Jao, veličanstvo!’ ¹⁹ Pokopat će ga k’o magarca, izvući ga i baciti izvan vrata Jeruzalema.«

Protiv Jojakina

²⁰ »Popni se na Libanon i viči, po Bašanu nek’ se ori glas, s Abarima buči, jer svi su tvoji prijatelji slomljeni! ²¹ Lijepo sam te svjetovao u danima mirnim, al’ ti mi reče: ‘Neću slušati!’ Tako se vladaš od mladosti: ne slušaš glasa mojega. ²² Sve će tvoje pastire vjetar popasti, a ljubavnici će tvoji u izgnanstvo. Tada ćeš se stidjet’ i sramiti zbog sve pakosti svoje. ²³ Ti što prebivaš na Libanonu, ti što se gnijezdiš po cedrovima, kako li ćeš stenjati kad bolovi te spopadnu, trudovi rodilje. ²⁴ Života mi moga« – riječ je Jahvina – »kad bi Konija, sin Jojakimov, kralj judejski, bio pečatnjak na mojoj desnici, ja bih ga strgao s prsta. ²⁵ Dat ću te u ruke onima koji ti rade o glavi, u ruke onima pred kojima dršćeš, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u ruke Kaldejaca. ²⁶ I bacit ću tebe i majku koja te rodila u drugu zemlju gdje se niste rodili; tamo ćete umrijeti. ²⁷ Ali u zemlju u koju čeznu da se vrate neće se vratiti!« ²⁸ Ta zar je taj čovjek Konija sud prezren, razbijen? Il’ posuda što nikom se ne sviđa? Zašto bjehu protjerani on i potomstvo, prognani u zemlju koja im je posve neznana? ²⁹ Zemljo, zemljo, zemljo, poslušaj riječ Jahvinu. ³⁰ Ovako govori Jahve: »Upišite za ovoga čovjeka: ‘Bez djece. Život mu se nije posrećio. Nitko od potomstva njegova neće sjesti na prijesto Davidov ni vladati Judejom.’«