Jeremija — 31. poglavlje (Jr 31)

¹ »U ono vrijeme« – riječ je Jahvina – »bit ću Bog svim plemenima Izraelovim i oni će biti narod moj.« ² Ovako govori Jahve: »Nađe milost u pustinji narod koji uteče maču: Izrael ide u svoje prebivalište. ³ Iz daljine mu se Jahve ukaza: Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost. ⁴ Opet ću te sazdati, i bit ćeš sazdana, djevice Izraelova. Opet ćeš se resit’ bubnjićima, u veselo kolo hvatati. ⁵ Opet ćeš saditi vinograde na brdima Samarije: koji nasade posade, oni će i trgati. ⁶ Jer dolazi dan te će stražari vikati na brdu efrajimskom: ‘Na noge! Na Sion se popnimo, k Jahvi, Bogu svojemu!’« ⁷ Jer ovako govori Jahve: »Kličite od radosti Jakovu, pozdravite burno prvaka naroda! Neka se ori vaš glas! Objavite slavopojkom: Jahve spasi narod svoj, Ostatak Izraelov! ⁸ Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraća se velika zajednica. ⁹ Evo, u suzama pođoše, utješene sad ih vraćam! Vodit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac.« ¹⁰ Čujte, o narodi, riječ Jahvinu, objavite je širom dalekih otoka: »Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire i čuva ga k’o pastir stado svoje!« ¹¹ Jer Jahve oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jačeg od njega. ¹² I oni će, radosno kličući, na vis sionski da se naužiju dobara Jahvinih: žita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi, duša će im biti kao vrt navodnjen, nikad više neće ginuti. ¹³ Djevojke će se veselit’ u kolu, mlado i staro zajedno, jer ću im tugu u radost pretvoriti, utješit ću ih i razveselit’ nakon žalosti. ¹⁴ Pretilinom ću im okrijepiti svećenstvo i narod svoj nasititi dobrima« – riječ je Jahvina. ¹⁵ Ovako govori Jahve: »Čuj! U Rami se kukanje čuje i gorak plač: Rahela oplakuje sinove svoje, i neće da se utješi za djecom, jer njih više nema.« ¹⁶ Ovako govori Jahve: »Prestani kukati, otari suze u očima! Patnje će tvoje biti nagrađene: oni će se vratiti iz zemlje neprijateljske. ¹⁷ Ima nade za tvoje potomstvo« – riječ je Jahvina – »sinovi tvoji vratit će se u svoj kraj. ¹⁸ Dobro čujem Efrajimov jecaj: ‘Ti me pokara, i ja se popravih kao june još neukroćeno. Obrati me, da se obratim, jer ti si, Jahve, Bog moj. ¹⁹ Odvratih se od tebe, ali se pokajah, uvijek, i sad se u slabine tučem. Stidim se i crvenim, jer nosim sramotu mladosti svoje!’« ²⁰ »Zar mi je Efrajim sin toliko drag, dijete najmilije? Jer koliko god mu prijetim, bez prestanka živo na njega mislim i srce mi dršće za njega od nježne samilosti« – riječ je Jahvina. ²¹ »Postavi putokaze, podigni stupove! Sjeti se ceste, puta kojim si prošla. I vrati se, djevice Izraelova, vrati se u gradove svoje! ²² Dokle ćeš još oklijevati, kćeri odmetnice? Jer Jahve stvori nešto novo na zemlji: Žena će okružiti Muža.«

I Judeja će biti obnovljena

²³ Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: »U zemlji Judinoj, kad promijenim njezinu sudbinu, u njezinim će se gradovima ovako govoriti: ‘Blagoslovio te Jahve, prebivalište Pravednosti, Goro sveta!’« ²⁴ »I u njoj će se opet nastaniti Judeja sa svim svojim gradovima, ratari i oni što idu za stadima, ²⁵ jer ja ću okrijepiti dušu iscrpljenu, obilno nahraniti dušu klonulu. ²⁶ Kao ono: ‘Čim se probudih, pogledah: sladak li bijaše sanak moj!’«

Izrael i Juda

²⁷ »Evo dolaze dani« – riječ je Jahvina – »kad ću u domu Izraelovu i u domu Judinu posijati sjeme čovječje i sjeme životinjsko. ²⁸ I kao što sam nekoć bdio da ih iščupam, razvalim, istrijebim, zatrem i nesreću na njih svalim, tako ću sada brižno bdjeti da ih podignem i posadim.«

Osobna odgovornost

²⁹ »U one dane neće se više govoriti: ‘Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima zubi trnu.’ ³⁰ Nego će svatko umrijeti zbog vlastite krivice. I onomu koji bude jeo kiselo grožđe zubi će trnuti.«

Novi savez

³¹ »Evo dolaze dani« – riječ je Jahvina – »kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez. ³² Ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov« – riječ je Jahvina. ³³ »Nego, ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana« – riječ je Jahvina: »Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. ³⁴ I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ‘Spoznajte Jahvu!’, nego će me svi poznavati, i malo i veliko« – riječ je Jahvina – »jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.«

Trajnost Izraelova

³⁵ Ovako govori Jahve, koji daje da sunce sja danju, a mjesec i zvijezde da svijetle noću, koji burka more da mu valovi buče – ime mu je Jahve nad vojskama: ³⁶ »Ako se ikad ti zakoni poremete preda mnom« – riječ je Jahvina – »onda će i potomstvo Izraelovo prestati da bude narod pred licem mojim zauvijek! ³⁷ Ako se mogu izmjeriti nebesa gore, i dolje istražiti temelji zemlje, onda ću i ja odbaciti potomstvo Izraelovo zbog svega što počiniše« – riječ je Jahvina.

Obnova i veličina Jeruzalema

³⁸ »Evo dolaze dani« – riječ je Jahvina – »kada će grad Jahvin biti opet sazidan, od kule Hananelove do Vrata ugaonih. ³⁹ I još će se dalje protegnuti mjerničko uže, pravo do brežuljka Gareba, a onda okrenuti prema Goi. ⁴⁰ I sva dolina trupla i pepela, i sva polja do potoka Kidrona, do ugla Konjskih vrata na istoku, bit će svetinja Jahvina. I neće više biti razaranja ni prokletstva.«