Izaija — 14. poglavlje (Iz 14)

Povratak iz progonstva

¹ Da, smilovat će se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da počine u svojoj zemlji. Pridružit će im se došljak i priključiti se domu Jakovljevu. ² Sami će narodi po njih doći i odvesti ih u njihov kraj, a njih će dom Izraelov baštiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i sluškinje. I zarobit će one koji njih bijahu zarobili i gospodovat će nad svojim tlačiteljima.

Satira o smrti silnika

³ U dan kad ti Jahve dade da počineš od svojih stradanja, nemira i teškog robovanja kojima te pritisnuše, ⁴ zapjevat ćeš ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika? Kako nestade tlačenja? ⁵ Jahve slomi štap zlikovački i žezlo vladarsko ⁶ što je bijesno bilo narode udarcima bez kraja i konca, što je gnjevno vladalo narodima progoneć’ ih nemilice. ⁷ Počiva, miruje sva zemlja kličući od radosti. ⁸ Nad tobom se raduju čempresi i cedri libanonski: »Otkako si pao, ne dolaze nas više sjeći!« ⁹ Zbog tebe se uzbudi podzemlje da te dočeka kada dođeš. U tvoju čast ono budi sjene, sve zemaljske mogućnike, ono diže s prijestolja sve kraljeve narodâ. ¹⁰ Svi ti oni progovaraju: »I ti si skršen k’o i mi, nama si sličan postao. ¹¹ Oholost se tvoja sruši u podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je ležaj od truleži, a crvi tvoj su pokrivač. ¹² Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru narodâ? ¹³ U svom si srcu govorio: ‘Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnjem sjeveru. ¹⁴ Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.’ ¹⁵ A sruši se u podzemlje, u dubine provalije!« ¹⁶ Koji te vide, motre te i o tebi razmišljaju: »Je li to čovjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima, ¹⁷ koji je u pustinju svijet obraćao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji sužnjeva svojih nikad nije kući otpuštao?« ¹⁸ Kraljevi naroda svi u časti počivaju, svaki u svojoj grobnici. ¹⁹ A ti si iz groba izbačen kao smeće odvratno, pokriven poklanima, mačem probodenima, koji su na ploče grobne pobacani k’o strvina zgažena! ²⁰ Nećeš se združiti s njima u grobu, jer si zemlju svoju uništio i narod svoj poklao. I nikad se više neće spominjati pleme zlikovačko. ²¹ Spremite pokolj djeci za bezakonje otaca njihovih, da se više ne dignu da osvajaju zemlju i da ne pokriju lice svijeta!

Proroštvo protiv Babilona

²² »Ustat ću na njih« – riječ je Jahve nad vojskama – »i zatrt ću Babilonu ime i ostatak, rod i porod« – riječ je Jahvina. ²³ »Dat ću ga u posjed ježevima i močvarama. Pomest ću ga metlom zatornom« – riječ je Jahve nad vojskama.

Slom Asirije

²⁴ Zakleo se Jahve nad vojskama: »Što zamislih, zbit će se, što naumih, izvršit će se! ²⁵ Skršit ću Asur u svojoj zemlji, zgazit ću ga na svojim gorama. Jaram njegov s njih će spasti, spast će im s pleća breme njegovo.« ²⁶ Takva je odluka stvorena protiv čitave zemlje; takva je ruka pružena protiv svih naroda! ²⁷ A kad Jahve nad vojskama odluči, tko da se usprotivi? Kada ruku ispruži, tko da je odvrati?

Opomena Filistejcima

²⁸ One godine kad je umro kralj Ahaz, bî objavljeno ovo proroštvo: ²⁹ Ne raduj se, sva Filistejo, što se slomi štap koji te udarao, jer će iz korijena zmijinjeg izaći ljutica što će izleći zmaja krilatoga. ³⁰ Ubogi će pásti na mojim pašnjacima i u pouzdanju počivati siromasi; glađu ću pomoriti rod tvoj i pobiti što od tebe ostane. ³¹ Kukajte, vrata! Zapomaži, grade! Strepi, sva Filistejo! Jer sa sjevera dim dolazi i čete njegove ne napušta nitko! ³² Što će se tad odgovoriti glasnicima naroda? »Jahve zasnova Sion, i u njem su zaštićeni siromasi njegova naroda.«