Izaija — 48. poglavlje (Iz 48)

Jahve – jedini gospodar budućnosti

¹ »Čujte ovo, kućo Jakovljeva, vi koji se zovete imenom Izraelovim i koji ste izišli iz voda Judinih! Vi koji se Jahvinim imenom kunete i slavite Boga Izraelova, ali ne u istini i pravdi. ² Jer vi se nazivate po svetome gradu i oslanjate se na Boga Izraelova, Jahve nad vojskama njemu je ime. ³ Događaje prošle odavna sam navijestio, iz mojih su izišli usta, i ja sam ih objavio, učinih brzo, i zbi se. ⁴ Jer znao sam da si tvrdokoran, da ti je šija žila gvozdena i čelo da ti je mjedeno. ⁵ Zato sam ti već tada navijestio, javio ti prije nego što se zbilo, da ne bi rekao: ‘Moj kip učini to, rezani moj lik i ljeveni kip zapovjediše tako!’ ⁶ Čuo si i vidio sve to; zar ne priznaješ? A sada, navijestit ću ti nešto novo, otajno, što još ne znaš; ⁷ ovog je trena stvoreno, a ne odavna, o tome dosad nisi ništa čuo, da ne bi rekao: ‘Znao sam.’ ⁸ Nisi o tome čuo ni znao, niti se uho tvoje prije otvorilo, jer znadoh da ćeš se iznevjeriti, i da te od utrobe majčine zovu otpadnikom. ⁹ Radi imena svoga odgađah svoj gnjev, radi časti svoje susprezah se da te ne uništim. ¹⁰ Gle, pročistio sam te poput srebra, iskušao te u talioniku nevolje. ¹¹ Sebe radi činih tako, sebe radi! Ta zar da se ime moje obeščasti? Slave svoje drugome ne dam!«

Kir – miljenik Jahvin

¹² Čuj me, Jakove, Izraele, koga sam pozvao: Ja jesam, ja sam prvi, ja sam i posljednji. ¹³ Ruka moja zemlju utemelji, desnica mi razape nebesa. Pozovem ih samo, i odmah dolaze. ¹⁴ Saberite se svi i čujte: tko je od njih to prorekao? »Onaj koga Jahve ljubi ispunit će volju moju nad Babilonom i nad potomstvom kaldejskim.« ¹⁵ Ja rekoh i pozvah ga, vodih ga i pomogoh u naumu. ¹⁶ Pristupite k meni i počujte ovo: Od početka nisam vam govorio tajno, i kad se zbivalo, bijah ondje. – A sada me Gospod Jahve šalje s duhom svojim.

Namjere Jahvine s Izraelom

¹⁷ Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: »Ja, Jahve, Bog tvoj, tvojem dobru te učim, vodim te putem kojim ti je ići. ¹⁸ O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreća bi tvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi! ¹⁹ Potomstva bi tvojeg bilo kao pijeska, a poroda utrobe tvoje kao njegovih zrnaca! Nikad ti se ime ne bi zatrlo niti izbrisalo preda mnom!«

Pjesma izlaska iz Babilona

²⁰ Izađite iz Babilona, bježite iz Kaldeje! Glasno kličući, kazujte, objavljujte, do nakraj zemlje razglasite! Govorite: »Jahve je otkupio slugu svoga Jakova! ²¹ Nisu žeđali dok ih je kroz pustinju vodio; iz stijene je za njih vodu izbio, rascijepio je pećinu i potekla je voda.« ²² »Nema mira opakima«, kaže Jahve.