Izaija — 22. poglavlje (Iz 22)

Protiv radovanja u nevrijeme

¹ Proroštvo o Dolini viđenja. Što ti je da uzlaziš sav na krovove, ² grade pun vreve, grade bučni, grade razigrani? Pobijeni tvoji ne padoše od mača, nit’ u boju poginuše mrtvi tvoji; ³ glavari svi ti zajedno pobjegoše, u ropstvo padoše lûka ne napevši. Zasužnjeni su svi tvoji knezovi, zalud umakoše daleko. ⁴ Zato velim: »Ostavite me, zaplakat ću gorko; nemojte me tješiti zbog uništenja naroda moga.« ⁵ Jer ovo je dan pometnje i rasula od Jahve, Gospoda nad vojskama. U Dolini viđenja zid se ruši, vapaj za pomoć diže se u goru. ⁶ Elam tobolac uzima, Aram konja jaše, a Kir štit otkriva. ⁷ Krasne doline tvoje pune su bojnih kola, konjanici stižu pred vrata.

Protiv vojnih priprema

⁸ Tako pada Judi zaštita. U onaj dan svrnuo si pogled na oružje u Šumskoj kući. ⁹ Vidjeste da u gradu Davidovu ima mnogo pukotina. Sabraste vodu iz donjega ribnjaka. ¹⁰ Prebrojiste kuće jeruzalemske, porušiste kuće da zid učvrstite. ¹¹ Između dva zida načiniste spremište za vodu iz starog ribnjaka. Ali se ne obazreste na Tvorca, nit’ vidjeste onog što davno sve smisli. ¹² Gospod, Jahve nad vojskama, pozivaše vas u dan onaj da plačete i tugujete, da obrijete glave i pripašete kostrijet. ¹³ A gle: radost i veselje, ubijaju goveda i kolju ovce; jedu meso i piju vino: »Jedimo i pijmo, jer sutra nam je mrijeti.« ¹⁴ Ali Jahve nad vojskama objavi mi: »Dok ne umrete, grijeh taj neće vam se oprostiti«, reče Jahve, Gospod nad vojskama.

Protiv Šibne

¹⁵ Ovako govori Jahve, Gospod nad vojskama: »Hajde, idi k onom dvorjaninu, k Šibni, nadstojniku dvora, ¹⁶ koji kleše sebi grob na uzvisini i u stijeni sebi prebivalište usijeca: ‘Što tu posjeduješ i koga tu imaš da sebi klešeš grobnicu?’ ¹⁷ Gle, Jahve će te baciti daleko udarcem jednim jedinim, snažno će te uhvatiti, ¹⁸ smotat će te u klupko, kao loptu te baciti po zemlji širokoj! Ondje ti ćeš umrijeti, s kolima što ti bijahu na slavu, ti, sramoto dvoru svoga gospodara!«

Druga besjeda protiv Šibne

¹⁹ »Lišit ću te tvoje službe, otjerat te sa tvog mjesta; ²⁰ i pozvat ću svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina. ²¹ Obući ću mu tvoju haljinu, tvojim ću ga pojasom opasat’, tvoju ću mu vlast predati u ruke te će biti otac žiteljima jeruzalemskim i kući Judinoj. ²² Metnut ću mu na pleća ključ od kuće Davidove: kad otvori, nitko neće zatvoriti, kad zatvori, nitko neće otvoriti. ²³ Kao klin zabit ću ga na tvrdu mjestu; i postat će prijesto slave domu oca svojega.«

Propast

²⁴ »O njega će se vješati sva slava njegova doma očinskog, izdanci i potomstvo, sve malo posuđe, od zdjelica do ćupova. ²⁵ U onaj dan« – riječ je Jahve nad vojskama – »izvući će se klin zabijen na tvrdu mjestu, slomit će se i pasti. I sav teret što je visio na njemu razbit će se, jer je Jahve govorio.«