Stari zavjet • Proroci USFM: ISA

Izaija

Iz 17 • 17. poglavlje • 14 redaka

O Damasku

¹ Proroštvo o Damasku. »Gle, prestat će Damask biti gradom i postat će hrpom ruševina; ² njegovi gradići, dovijek napušteni, bit će pašnjak stadima; ležat će u njima i nitko ih neće tjerati. ³ Izgubit će Efrajim utvrde, a Damask kraljevstvo; ostatku Arama zbit će se što i slavi sinova Izraelovih« – riječ je Jahve nad vojskama. ⁴ »U onaj dan smanjit će se slava Jakovljeva, spast će salo tijela njegova. ⁵ Bit će k’o kad žetelac žito hvata, a ruka mu žanje klasje, kao kad se pabirče klasovi u refajimskoj dolini – ⁶ ostat će samo pabirci; ili kao kad se otresa maslina: dvije-tri uljike sasvim na vrhu, četiri ili pet na granama drveta« – riječ je Jahve, Boga Izraelova.

Kraj idolopoklonstva

⁷ U onaj dan čovjek će pogledati na svog Stvoritelja i upraviti oči k Svecu Izraelovu. ⁸ Neće više gledati žrtvenika, djela svojih ruku, neće više gledati onoga što njegovi prsti stvoriše: ašere i sunčane stupove.

Protiv Adonisovih vrtova

⁹ U onaj će dan gradovi tvoji biti napušteni, kao što bjehu napušteni hivijski i amorejski kad ih ostaviše pred Izraelcima, i opustjet će, ¹⁰ jer si zaboravio Boga svog spasenja i nisi se spomenuo stijene svoje snage. Stog i sadiš ljupke biljke i strane presađuješ mladice; ¹¹ u dan kad ih posadiš, one izrastu, a ujutro procvatu tvoje sadnice, al’ propada žetva u dan nevolje, u dan boli neizlječive.

Poplava narodâ

¹² Jao, buka naroda mnogobrojnih; buče kao što buči more; šum narodâ koji šume k’o što šumore silne vode. ¹³ Šume narodi kao što silne vode šumore, al’ kad On im zaprijeti, bježe daleko, po gorama razvijani kao pljeva na vjetru, k’o prašina u vihoru. ¹⁴ Navečer eto straha; prije svanuća više ga nema: to je sudba onih koji nas plijene i kob onih što nas pljačkaju.