19

Propast Babilona

1 Proroštvo primorskoj pustinji. Kao što vihori, hujeći nad Negebom, dolaze iz pustinje, kraja strahotna 2 – otkri mi se u strašnom viđenju – tako pljačkaš pljačka, pustošnik pustoši. »Navali, Elame, opsjedni, Medijo! Dokrajčit ću sve jauke.« 3 Zato bedra moja probadaju grčevi; bolovi me spopadaju k’o trudovi rodilju; od smućenosti ogluših, od straha obnevidjeh. 4 Srce mi dršće, groza me obuze, sumrak za kojim čeznuh postade mi užas. 5 Postavljaju stol, prostiru stolnjak, jede se i pije … Ustajte, knezovi, mažite štit! 6 Jer Gospod mi ovako reče: »Idi, postavi stražara! Što vidi, nek’ javi. 7 Vidi li konjanike, jahače udvojene, jahače na magarcima, jahače na devama, neka dobro pazi s pažnjom napetom!« 8 A stražar viknu: »Povazdan, Gospodaru, stojim na stražarnici, čitavu noć na straži prostojim.« 9 I gle, dolaze konjanici, jahači udvojeni. Oni mi viknuše, oni rekoše: »Pade, pade Babilon! Svi kipovi njegovih bogova o zemlju se razbiše.« 10 Omlaćeno žito, čedo gumna moga, što čuh od Jahve nad vojskama, Boga Izraelova, objavih vam!

Odgovor Edomcima

11 Proroštvo o Edomu. Viču mi iz Seira: »Stražaru, koje je doba noći? Stražaru, koje je doba noći?« 12 Stražar odgovori: »Dolazi jutro, a zatim opet noć. Hoćete li pitati, pitajte, vratite se, dođite!«

Opomena Arapima

13 Proroštvo o Arapima. U šikarama pustinjskim počivate, dedanske karavane. 14 Vodu iznesite pred žedne, stanovnici zemlje temske, iziđite s kruhom pred bjegunca. 15 Pred mačevima bježe oni, pred mačem trgnutim, pred lukom zapetim, pred bojem žestokim.

Protiv Kedra

16 Da, ovako mi reče Gospod: »Još jedna godina, godina nadničarska, i nestat će sve slave Kedrove. 17 A od mnogobrojnih strijelaca među hrabrim sinovima Kedrovim malo će ih ostati.« Tako je govorio Jahve, Bog Izraelov.