Izaija — 42. poglavlje (Iz 42)

Prva pjesma o Sluzi JahvinuPrvi dio

¹ Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. ² On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. ³ On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, ⁴ ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom.

Drugi dio

⁵ Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj, i dah bićima što njome hode. ⁶ »Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za savez narodu i svjetlost pucima, ⁷ da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami. ⁸ Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima. ⁹ Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem.«

Pobjednička pjesma

¹⁰ Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim što je u njem, otoci i njihovi žitelji! ¹¹ Nek’ digne glas pustinja i njeni gradovi, nek’ odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Nek’ podvikuju stanovnici Stijene, neka kliču s gorskih vrhova! ¹² Nek’ daju čast Jahvi i hvalu mu naviještaju po otocima! ¹³ Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik žar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junački na svog neprijatelja. ¹⁴ »Šutjeh dugo, gluh se činjah, svladavah se; sad vičem kao žena kada rađa, dašćem i uzdišem. ¹⁵ Isušit ću brda i bregove, sparušiti svu zelen po njima, rijeke ću u stepe pretvoriti i močvare isušiti. ¹⁶ Vodit ću slijepce po cestama, uputit’ ih putovima. Pred njima ću tamu u svjetlost obratit’, a neravno tlo u ravno. To ću učiniti i neću propustiti. ¹⁷ Uzmaknut će u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: ‘Vi ste naši bogovi.’«

Zaslijepljenost naroda

¹⁸ Čujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite! ¹⁹ Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin? ²⁰ Mnogo si vidio, ali nisi mario, uši ti bjehu otvorene, ali nisi čuo! ²¹ Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzveliča i proslavi zakon svoj. ²² A narod je ovaj opljačkan i oplijenjen, mladići mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a nitko da kaže: »Vrati!« ²³ Tko od vas mari za to? Tko pazi i sluša unapredak? ²⁴ Tko je pljačkašu izručio Jakova, i otimačima Izraela? Nije li Jahve, protiv koga smo griješili, čijim putima ne htjedosmo hoditi, čiji zakon nismo slušali? ²⁵ Zato izli na Izraela žarki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga okruži odasvud, al’ on ni to nije shvatio; sažeže ga, al’ on ni to k srcu ne uze.