Stari zavjet • Psalmi i mudrosne knjige USFM: JOB

Knjiga o Jobu

Job 13 • 13. poglavlje • 28 redaka

¹ Očima svojim sve to ja vidjeh, ušima svojim čuh i razumjeh. ² Sve što vi znate znadem to i ja, ni u čemu od vas gori nisam. ³ Zato, zborit’ moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti. ⁴ Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici! ⁵ Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali! ⁶ Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana počujte. ⁷ Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne? ⁸ Zar biste pristrano branit’ htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici? ⁹ Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k’o čovjeka? ¹⁰ Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti. ¹¹ Zar vas veličanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada? ¹² Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata. ¹³ Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snađe što mu drago. ¹⁴ Zar da meso svoje sâm kidam zubima? Da svojom rukom život upropašćujem? ¹⁵ On me ubit’ može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam. ¹⁶ I to je već zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti. ¹⁷ Pažljivo mi riječi poslušajte, nek’ vam prodre u uši besjeda. ¹⁸ Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam právo uvjeren. ¹⁹ Tko se sa mnom hoće parničiti? – Umuknut ću potom te izdahnut’. ²⁰ Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam: ²¹ digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me. ²² Tada me pitaj, a ja ću odgovarat’; ili ja da pitam, ti da odgovaraš. ²³ Koliko počinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu. ²⁴ Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja? ²⁵ Zašto strahom mučiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamčicu? ²⁶ O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti, ²⁷ koji si mi noge u klade sapeo i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ! ²⁸ Život mi se k’o trulo drvo raspada, k’o haljina što je moljci izjedaju!