Stari zavjet • Psalmi i mudrosne knjige USFM: JOB

Knjiga o Jobu

Job 3 • 3. poglavlje • 26 redaka

II. DIJALOG

1. PRVI NIZ BESJEDA

Job proklinje dan kada se rodio

¹ Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj; ² poče svoju besjedu i reče: ³ »O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: ‘Začeo se dječak!’ ⁴ U crnu tminu dan taj nek’ se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više! ⁵ Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile! ⁶ O, da bi ga tama svega presvojila, nek’ se ne dodaje danima godine, nek’ ne ulazi u brojenje mjeseci! ⁷ A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje! ⁸ Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit’ su kadri! ⁹ Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda! ¹⁰ Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju! ¹¹ Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć’ iz utrobe? ¹² Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje? ¹³ U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao ¹⁴ s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice, ¹⁵ ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili. ¹⁶ Ne bih bio – k’o nedonošče zakopano, k’o novorođenče što svjetla ne vidje. ¹⁷ Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka. ¹⁸ Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara. ¹⁹ Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga. ²⁰ Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše ²¹ koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju? ²² Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli. ²³ Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio? ²⁴ Zato videć’ hranu, uzdahnuti moram, k’o voda se moji razlijevaju krici. ²⁵ Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah. ²⁶ Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka.«