Knjiga o Jobu — 20. poglavlje (Job 20)

Pravda nikoga ne izuzima

¹ Sofar iz Naama progovori tad i reče: ² »Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje ³ dok slušam ukore koji me sramote, al’ odgovor mudar um će moj već naći. ⁴ Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio, ⁵ da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička. ⁶ Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka, ⁷ poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: ‘Gdje je sad on?’ ⁸ Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog. ⁹ Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti. ¹⁰ Njegovu će djecu gonit’ siromasi: rukama će svojim vraćati oteto. ¹¹ Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada. ¹² Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao; ¹³ sladio se pazeć’ da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga. ¹⁴ Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje. ¹⁵ Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat’ njemu iz utrobe. ¹⁶ Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina. ¹⁷ Potoke ulja on gledat’ više neće, ni vidjet’ gdje rijekom med i mlijeko teku. ¹⁸ Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat’ u plodu trgovine. ¹⁹ Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida, ²⁰ jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti. ²¹ Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće. ²² Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda. ²³ I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut’ dažd strelica na meso njegovo. ²⁴ Ako i izmakne gvozdenom oružju, lûk će mjedeni njega prostrijeliti. ²⁵ Strijelu bi izvuk’o, al’ mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju, ²⁶ na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom. ²⁷ Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže. ²⁸ Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti. ²⁹ Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuđuje.«