Stari zavjet • Psalmi i mudrosne knjige USFM: JOB

Knjiga o Jobu

Job 7 • 7. poglavlje • 21 redaka

¹ Nije l’ vojska život čovjekov na zemlji? Ne provodi l’ dane poput najamnika? ² Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadničara štono plaću čeka, ³ mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene. ⁴ Liježuć’ mislim svagda: ‘Kada ću ustati?’ A dižuć se: ‘Kada večer dočekati!’ I tako se kinjim sve dok se ne smrkne. ⁵ Put moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se. ⁶ Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade. ⁷ Spomeni se: život moj je samo lahor i oči mi neće više vidjet’ sreće! ⁸ Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem. ⁹ Kao što se oblak gubi i raspline, tko u šeol siđe, više ne izlazi. ¹⁰ Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje. ¹¹ Ustima ja svojim stoga branit’ neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati. ¹² Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio? ¹³ Kažem li: ‘Na logu ću se smirit’, ležaj će mi olakšati muke’, ¹⁴ snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim. ¹⁵ Kamo sreće da mi se zadavit’! Smrt mi je od patnja mojih draža. ¹⁶ Ja ginem i vječno živjet’ neću; pusti me, tek dah su dani moji! ¹⁷ Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao ¹⁸ i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš? ¹⁹ Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat’? ²⁰ Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k’o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao? ²¹ Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al’ me biti neće.«