Stari zavjet • Psalmi i mudrosne knjige USFM: JOB

Knjiga o Jobu

Job 16 • 16. poglavlje • 22 redaka

O nepravdi ljudskoj i pravdi Božjoj

¹ Job progovori i reče: ² »Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci! ³ Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš? ⁴ I ja bih mogao k’o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog’o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat’ glavom; ⁵ i ja bih mogao ustima vas hrabrit’, i ne bih žalio trud svojih usana. ⁶ Al’ ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti? ⁷ Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me. ⁸ Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama. ⁹ Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć’ zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima, ¹⁰ prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me. ¹¹ Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio. ¹² Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio. ¹³ Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi. ¹⁴ Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene. ¹⁵ Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu. ¹⁶ Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala. ¹⁷ A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista. ¹⁸ O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine. ¹⁹ Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj. ²⁰ Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju: ²¹ o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom k’o što smrtnik brani svojega bližnjega. ²² No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.